Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi
Dijete u dobi od 6 do 7 godine

Šestogodišnje dijete u pravilu je spremno za nove avanture i borac je za svoja prava. U sedmoj godini života dijete se obično smiruje i povlači u sebe na način kao da više voli gledati, slušati „s ruba scene“ te na taj način sređuje i izgrađuje svijest o sebi. Naravno , individualne razlike među djecom su velike.

U ovoj dobi usavršava se okulomotorna koordinacija i dijete preferira crtanje olovkom ili flomasterom u oštrim i određenim potezima. . Ulaze u fazu konkretnih operacija kada bolje shvaćaju i povezuju stvari i pojave.

Možemo reći da je sedma godina „strašljivo doba“, odnosno dijete traži rituale koji mu daju sigurnost ( roditelji trebaju pod krevetom provjeriti da zaista nema lopova ). Svoje ponašanje dijete kontrolira samogovorom, samousmjeravanjem i unutarnjim uputama. Glavni kriterij za uspoređivanje i samovrednovanje u ovoj dobi su vršnjaci i najčešće se igraju sa djecom istog spola.

Često od sebe očekuje previše pa zadatak koji si postavi nije uvijek u mogućnosti i izvršiti. Zato je važno pomoći mu da odredi granice svojih realnih mogućnosti. Kod neke djece se pojavljuju periodi kada im se čini da su svi protiv njih i da ih nitko ne voli. Važno je pažljivo odmjeriti s koliko ćemo uvažavanja prihvatiti njihove prigovore i pritužbe, jer vjerojatno nije sve tako crno kako dijete kaže.

U svim područjima razvoja vidljiv je cijeli repertoar i svo bogatstvo njegovih igara, vještina i strategija upoznavanja svijeta koje je usvajalo proteklih 6 godina.

Razvoj motorike: dijete vrlo dobro vlada svojim tijelom. Ima dobro razvijenu ravnotežu i koordinaciju što se dobro vidi u stečenim motoričkim vještinama i u igrama gdje kombinira razne pokrete i oblike kretanja. Individualne razlike koje se u toj dobi vide imaju tendenciju ostati trajne.

Razvoj spoznaje: spoznavanje okoline namjerno opažajno – praktično: veličina, dubina, udaljenost, oblici, tijela, orijentacija u prostoru prema sebi te orijentacija događaja u vremenu (pravilna upotreba jučer/danas/sutra, učenje gledanja na sat, razlikovanje godišnjih doba). Postoji velika osjetljivost za detalje. Hotimična pažnja djeteta varira od 10-15 minuta. Pažnja se može usmjeriti verbalnom instrukcijom. Dijete ove dobi razlikuje stvarno od nestvarnog, te razumije uzrok i posljedicu. Ima razvijenu sposobnost razlikovanja i imenovanja boja, usporedbe predmeta po veličini i obliku. Uspješnije planira i rješava probleme nego ranije. Javlja se povećan interes za temu smrti.

Razvoj govora: ima dobar izgovor i gramatički se ispravno služi govorom. Artikulacija je usvojena, no zbog ispadanja prednjih zubi moguće su blage „nečistoće“ u izgovoru. Pred polazak u školu dobro je provjeriti djetetov izgovor, a isto tako je dobro provjeriti sposobnost glasovne analize i sinteze. Ako u tome ima poteškoća treba zatražiti stručnu pomoć

             Socio – emocionalni razvoj: lakše podnosi neuspjeh, te su suradnja i natjecanje u naglom razvoju. Uviđa negativan učinak nekontroliranog emocionalnog reagiranja i sve su rjeđe eksplozije bijesa jer dolazi do sve uspješnije kontrole izražavanja emocija. Bijes češće izražava verbalnom agresijom (ruganje, izazivanje, svađanje i vrijeđanje). Igra na spoznajnoj i društvenoj razini postoji, a dalje se obogaćuje stvaralaštvom djeteta te dobi. Igra može trajati i nekoliko sati, a može se obogaćivati i ponavljati danima. U ovoj dobi se često javljaju strahovi i treba im pristupiti sa razumijevanjem (strah od posjekotine i krvi, strah od zvukova npr. voda u wc-u ili zvono, strah od vještica ili duhova, strah od samoće, strah da će se netko izgubiti ili da će se nekome nešto dogoditi, strah od mraka ili strah koji nastaje nakon pričanja strašnih priča ili gledanja strašnih filmova te se pojačava strah od gubitka ljubavi roditelja ili odgojitelja)

Psihološki uvjeti optimalnog razvoja djeteta u dobi od 6 do 7 godina

1. Omogućivanje inicijative i uspješnosti djeteta

• Omogućiti djetetu da samo planira i do kraja provede zamišljenu aktivnost uz osjećaj uspješnosti i kompetencije.
• Pomoći djetetu da uz uvažavanje svojih želja primijeti i želje i potrebe drugih oko sebe koje mu treba objasniti.
• Organizirati različite aktivnosti kako bi svako dijete imalo priliku pokazati inicijativu i uspješnost u skladu sa svojim osobinama i mogućnostima. Na taj način će se izbjeći osjećaj inferiornosti u natjecateljskim aktivnostima.

2. Poticanje intelektualnog razvoja

• Omogućiti opažanje okoline svim osjetilima
• Ponuditi što vise istraživačkih aktivnosti i eksperimentiranja uz verbalne komentare kako bi dijete što samostalnije i uspješnije rješavalo probleme i stjecalo nova znanja
• Poticati razvoj pažnje i pamćenja povećavajući motivaciju djeteta. Najbolji način za to su smisleni i zanimljivi materijali povezani sa dosadašnjim iskustvom djeteta.

3. Osiguravanje uzora za igru

• Omogućiti djeci susretanje s modelima poželjnog ponašanja da bi uspješnije rješavala konfliktne situacije, kontrolirala emocionalne reakcije te usklađivala vlastite i tuđe potrebe. Takva ponašanja dijete najbolje uči kroz igru.
• U igri odgojitelj pomaže pri razradi dječjih ideja i sve više postaje „tehnički“ pomagač koji se sve rjeđe upliće u tijek i način igranja.
• Poštovati i omogućiti potrebu djeteta da se u igri emocionalno rastereti, rješavajući pritom svoja unutrašnja stanja te potrebu da se povremeno osami u svojoj igri i aktivnosti.
• Poticati razradu složenih scenarija igre s planom akcije i podjelom uloga.