Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi
Dijete u dobi od 3 do 4 godine

          Trogodišnje dijete zaista počinje doživljavati uspjeh i neuspjeh, tako da u ovoj dobi prepoznajemo početke samovrednovanja. S tri pol godine može se pojaviti nesigurnost, neravnoteža i nekoordinacija koja se očituje u jednom ili svim područjima ponašanja. U motoroci npr. može se pojaviti loša koordinacija u crtanju I građenju, spoticanje, padanje, strah od visine. Individualne razlike su velike. Mucanje koje se pojavi tijekom ovog perioda može ostati trajna teškoća. Mnoga djeca imaju izražena ponašanja kojima smanjuju napetost, npr. žmirkanje očima, sisanje palca, kopanje nosa, griženje noktiju. Dijete može imati teškoće i u odnosu s drugima. Emocionalnu nesigurnost izražava cendranjem, plačem, ljubomorom, zahtjevima; čas je sramežljivo, a čas nametljivo. 

        U ovoj dobi najvidljivija su djeteova ograničenja u shvaćanju pojava vanjskog svijeta. Dijete koje je okruženo odraslima koji mu tumače svijet i koje se više igra s drugom djecom brže će prevladati spomenuta ograničenja. Zanima ga i funkcioniranje vlastitog tijela.

       U ovom periodu djetetu je potrebno pokloniti puno pažnje, strpljenja i razumijevanja. U četvrtu godinu dijete ulazi uravnoteženo i prilično sigurno u sebe i svoju okolinu te iskušava svoje sposobnost preko dopuštenih granica što ga može dovoditi u konflikte s okolinom i u opasnost.

Razvoj motorike: u četvrtoj godini usavršava se hodanje i trčanje – ravnoteža i koordinacija. Stoji bez pomoći na jednoj nozi, stoji i hoda na prstima. Hoda kao odrasli – recipročni pokreti ruku i nogu. Penje se na prepreku u visini prsnog koša. Nogom snažno udara loptu. Miješa kuhačom, vrti ručku miksera, okreće ključ u bravi. Može se koristiti nožem za mazanje maslaca, nalijeva s obje ruke iz malog vrča – uz prolijevanje. Otkapča gumbe, zakapča velike gumbe i drukere. Precrtava po modelu krug i križ (3 god.), kvadrat (4 god.). Crtežu daje određeni sadržaj, imenuje nacrtano. Crta čovjeka, tj. glavu i još nešto (npr. noge i ruke).

Razvoj spoznaje: sve spoznaje trogodišnjeg djeteta temelje se na praktičnom djelovanju. Osnovne senzorne kvalitete predmeta prepoznaje neposrednim baratanjem i isprobavanjem svojstava te promatranjem, slušanjem, doživljavanjem. Pažnju usmjerava na manji broj podražaja, ne više samo na jedan, isključuje “ometajuće” sadržaje na nekoliko minuta. Mišljenje je opažajno – praktično, što znači da se svi misaoni procesi temelje na praktičnom djelovanju, npr. ne razlikuje pojavnost od stvarnosti (maskiranje, maske), teško mu se “staviti u tuđe cipele” i zamisliti tuđu perspektivu koja je drugačija od njegove (promatranje kipa ili igračku iz različitih kuteva), stvarima ili pojavama pridaje sklonost živih bića (npr. oblak plače).

Razvoj govora: s tri godine nastupa period nagloga govornog razvitka. Dijete pokazuje veliki interes za jezik i komunikaciju. Voli puno pričati, govor mu je važniji od slušanja. Osim teškoća u izgovoru pojednih glasova, u toj dobi djeca mogu imati teškoće u izgovoru pojedinih riječi. Temeljna gramatika materinjeg jezika je usvojena, govor je razumljiv, gramatički sličan govoru odraslih. U toj dobi dijete ima veliki interes za komunikaciju s okolinom – s djecom i odraslima.

Socio – emocionalni razvoj: emocije su još uvijek kratkotrajne i snažne. Do 4. godine raste strah od životinja, stranih ljudi, predmeta, ružnih lica, maski, nakaza, insekata, mraka, itd. Ljutnjom reagira na odgojne postupke odraslih i na konflikte s drugom djecom. Ljutnju izražava kroz udaranje, vrištanje, bacanje na pod, itd. Pojavljuje se osjećaj za smješno, smije se grimasama. Lakše prihvaća rastanke, odvajanje ako je na to pripremljeno i ako mu je to jednostavno objašnjeno. Zna koliko ima godina, povezuje ime i spol, povećan interes za vlastito tijelo i njegovo funkcioniranje. Najkasnije do 3, 5 godine sva djeca doživljavaju i pokazuju uspjeh i neuspjeh u pravom smislu riječi. Između 3 i 4, 5 godine dijete nije u stanju priznati neuspjeh te dolazi u konflikte s onime tko ga je proglasio neuspješnim, poriče neuspjeh (npr. kaže: “Ja sam pobjednik”). Dijete je u fazi egocentrizma ili predsocijalnoj fazi. Kontakt s drugom, nepoznatom djecom su više slučajni i česti su sukobi. U odnosu s odraslim je vrlo imperativan u svojim zahtjevima te ga tretira kao vršnjaka od kojeg traži pomoć i informaciju. Prisutne su sve igre kao i u ranijim stadijima, ali se proširuje njihov sadržaj i složenije su zbog višeg stupnja spoznajnog razvoja. Skupne aktivnosti traju sve duže, dijete počinje dijeliti svoje stvari s drugima, i počinje čekati svoj red.

Psihološki uvjeti optimalnog razvoja djeteta u dobi od 3 do 4 godine

1. Osiguravanje razvoja samostalnosti i nezavisnosti

• Omogućiti doživljaj uspjeha u aktivnosti.
• Omogućiti uspjeh iz rezultata aktivnosti, a ne iz usporedbe s drugom djecom.
• Djetetu treba pokazati da je postiglo uspjeh. Pri tome se mora paziti da mu pohvala ne bude važnija od rezultata jer se na taj način stvari ovisnost motivacije o vanjskim, a ne unutarnjim potkrepljivačima (davanje prednosti intrinzičnoj, a ne ekstrinzičnoj motivaciji). Zato treba uvijek nastojati da dijete samo ustanovi je li aktivnost završilo uspješno i uvijek ga pitati “Što ti misliš je li ovako dobro?”
• Omogućiti djetetu da se kreće, da “vježba” stečene motoričke vještine.

2. Omogućivanje intelektualnog razvoja

• Omogućiti djetetu stjecanje iskustva svim senzornim putovima.
• Omogućiti stjecanje pojma količine baratanjem stvarnim količinama: bombonima, kestenima, prelijevanjem vode i pijeska.
• Poticati i zadovoljavati dječju radoznalost koja se odražava u postavljanju pitanja – to je doba pitanja “zašto?”.
• Omogućiti stjecanje što više različitih iskustava o svijetu koji ga okružuje, uz podršku odraslog ili vršnjaka, zbog prevladavanja ograničenja mišljenja, te poticati upotrebu govora u pričanju i prepričavanju doživljenog.
• Pružiti djeci ispravan govorni model.

3. Osiguravanje kontrole izražavanja emocija

• Stvarati atmosferu sigurnosti, prihvaćanja i zadovoljstva kod djece.
• Odrasli mora biti model prihvatljivog izražavanja svih emocija – u situacijama koje izazivaju ljutnju nuditi djetetu rješenja koja uključuju kratko odlaganje zadovoljenja želja i potreba ili zamjenu za željenu stvar, igračku i sl.

4. Poticanje simboličke igre

• Poticati razvoj igre stjecanjem što više novih iskustava, zajedničkih doživljaja djece i odraslih te Omogućiti proradu emocionalnih iskustava putem igre.
• Sredstva za igru trebaju djecu asocirati na radnje odraslih i na ulogu u igri.