Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi
Dijete u dobi od 2 do 3 godine

Dvogodišnje dijete je po pravilu stabilno, motorički spretno,može verbalno komunicirati, povremeno se može strpjeti izdržati malu frustraciju, odreći se igračke. Ljudi mu znače više nego prije, umiljati je i mazi se. Nakon toga kratkog uravnoteženog perioda slijedi izrazito nestabilno ponašanje, čiji je vrhunac obično oko dvije i pol godine. Tada je dijete vrlo kruto i nefleksibilno, dominantno i zahtjevno, emocije su mu burne, izrazito je neodlučno: sve mora biti kako ono hoće i nikako drugačije a istodobno hoće ovo i ono. U konfliktu je samo sa sobom, pa i sa svojom okolinom. To je kriz treće godine, doba prkosa i otpora. Dijete se počinje opirati odraslima da sve rade umjesto njega i počinje ozražavati želju da nešto učini samo. S tri godine dijete postaje sve sigurnije i više mu ne treb zaštita u obliku rituala i potreba da sve uvijek bude isto. Posebnu sgurnost u sebe pružio mu je u ovom periodu razvoj govora. U toj je dobi vidljiv početak istraživačkog ponašanja i aktivnog isprobavanja  u svim područjima razvoja.

Razvoj motorike: osnovna dostignuća u razvoju motorike u tom periodu su daljnje usavršavanje kontrole stajanja, hodanja i radnji koje se izvode rukama, tj. razvoj ravnoteže i koordinacije. Dijete se igra raznih igara balansiranja i ravnoteže, pokušava stajati na jednoj nozi, okreće se oko sebe, kreće se u raznim smjerovima (unazad, postrance), spretno mijenja smjer u hodu, voli penjalice, pokušava se popesti na vrh penjalice čak iako ne može sići. Baca loptu, hvata loptu na tijelu u visini prsa. U razvoju fine motorike usavršava hvatanje prstima nasuprot palcu. Gradi toranj od 5 kocaka sa 2 godine, 8 kocaka sa 3 godin. Samostalno obuva papuče, oblači jesnostavnije odjevne predmete, pije iz čaše, može se služiti vilicom. Povlači crte olovkom – okomito, vodoravno, točkasto, sitnije šare.

Razvoj spoznaje: prepoznaje i imenuje osnovna svojstva predmeta i pojava neposrednim baratanjem, slušanjem, doživljavanjem i sl. Aktivno istražuje i isprobava: opipava, rastavlja, sastavlja... Usmjerava se na događaje i pojave koje su mu zanimljive i potiču istraživanje. Nema dovoljnu kontrolu pažnje. Ključna promjena u odnosu na prijašnji period je simbolička funkcija – dijete rabi neku stvar kao simbol za predodžbu o nečem drugom. Zna o predmetima i pojavama onoliko koliko ima iskustva s njima. Razlikuje boje ali ih točno ne imenuje (pronalazi istu kao onu koja mu se pokaže). Razlikuje u pridružuje 2 boje, 2 oblika, 2 veličine, parove istih sličica.Ima prirođen osjećaj za količinu do 3, na zahtjev pruža 1 predmet. Poboljšava se pamćenje redoslijeda radnji, dovori o ranije doživljenom. Rješava male praktične probleme u svakidašnjim situacijama aktivnim isprobavanjem.

Razvoj govora: to je doba intenzivnog savladavanja sintakse: struktura rečenice se širi – postupno se uključuju riječi koje su nedostajale. Rado sluša govor odraslih, ali još nije u stanju na nalog ponoviti rečenicu dužu od dvije riječi. U izgovoru ima još mnogo pogrešaka. Pravilno upotrebljava imenice kad označava pripadnost, reći će ispravno: mamina torba. Govor trogodišnjaka je razumljiv i služi osnovnoj svrsi – komunikaciji. Sve što kaže razumljivo je i stranim osobama. Početkom 3. godine imenuje se vlastitim imenom, a krajem treće godine počinje sebe imenovati sa „ja“. Pita kako se što zove, postavlja pitanja. Zna napamet nekoliko dječjih pjesmica, ponekad i pjevati. Sluša kratke priče i bajke. Ako dijete do 30. mjeseca ne počne govoriti u rečenicama, tada treba zatražiti stručnu pomoć.

Socio-emocionalni razvoj: druga godina je godina mnogih strahova: boji se jakih zvukova, tamnih boja, velikih objekata, promjena u prostoru, vjetra, kiše, divljih životinja, mraka, samoće, odvajanja. Ovo je počtak učenja prihvatljivog izražavanja emocija: glavni mehanizam učenja je učenje opnašanjem bliskih odraslih osoba. Dijete ove dobi već dosta jasno poznaje svoje tijelo, poznaje dijelove tijela, prepoznaje svoj lik u ogledalu, na slici, zna spol i ime. Počinje izražavati želju da nešto može samo i počinje se opirati odraslima. Mnoga djeca te dobi su prkosna, inatljiva, negativistički raspoložena, povremeno namjerno krše zabrane, imaju napade bijesa. Uspijeva kontrolirati fiziološke potrebe tijekom dana, ima duže suhe periode i do 3. godine samostalno odlazi na WC. Rivalstvo s drugom djecom i ljubomora dovode do čestih sukoba s djecom. Štetu nanesenu drugom djetetu prepoznaje samo po reakcijama drugih.

Psihološki uvjeti optimalnog razvoja djeteta u dobi od 2 do 3 godine

1. Osiguravanje motoričkog i spoznajnog razvoja

• Osigurati uvjete za kretanje po raznolikom terenu, po stubama; penjanje po niskim spravama i sl.
• Stvarati uvjete za samostalnu aktivnost, eksperimentiranje, istraživanje. Dostupnost jednostavnih u neopasnih predmeta i igračaka koje omogućuju isprobavanje, rastavljanje, sastavljanje, punjene i pražnjenje.

2. Osiguravanje osjećaja nezavisnosti i samostalnosti

• Osigurati takve aktivnosti u kojima dijete vidi rezultat svoga djelovanja i doživljava vlastitu sposobnost i kompetentnost. Osigurati blizinu odraslog da se spriječe neugodne posljedice istraživanja, ozljede neuspjeh.
• Odrasli ne mora stalno biti u interakciji s djetetom, ali mora biti prisutan tako da dijete može dobiti komentar, potporu, pažnju ako je traži.
• Izbjegavati bilo kakvo posramljivanje.

3. Govorno komuniciranje s djetetom

• Neprestano i strpljivo govoriti s djetetom, uz davanje mogućnosti da i ono što više priča i odgovara na pitanja, pritom ga pažljivo slušati; podržati ga i hrabriti na verbalizaciju.
• Iako govor odraslog mora biti razumljiv i jasan djetetu, odrasli se mora služiti složenim govornim obrascem, referirati se na prošlost i budućnost, proširenje konkretnog primjera na opću pojavu.
• Biti tolerantan prema pogreškama u izgovoru, ne opminjati i ispravljati, već mu pružati ispravan govorni model.
• Listati i gledati slikovnice s djetom uz čitanje i poslije čitanja teksta. Poticati dijete da prema slici samo nadopunjava priču svojim riječima i daje svoja tumačenja.

4. Osiguravanje razvoja kontrole izražavanja emocija

• Stvarati atmosferu sigurnosti i zadovoljstva u djece.
• Odrasli mora biti model prihvatljivog izražavanja svih emocija: maziti dijete pred drugom djecom u raznim situacijama, ne samo kad ga se tješi; u situacijama koje izazivaju ljutnju nuditi djetetu rješenja koja uključuju kratko odlaganje zadovoljenja želja i potreba ili zamjenu za željenu stvar, igračku ili sl.
• Razvijen govor i mogućnost komuniciranja s djetetom nije jamstvo da dijete razumije zahtjeve odraslih i da ih može zadovoljiti.

5. Poticanje simboličke igre

• Omogućiti djetetu različita iskustva koja će izražavati putem početne igre pretvaranja.
• Poticati igru pretvaranja u suradničkom odnosu s odraslom osobom kojase s djetetom i pred djetetom igra i prikazuje aktivnosti i radnje odraslih o kojima dijete već ima iskustva (kuhanje, prematanje, hranjenje, oblačenje...)

6. Poticanje empatije i prosocijalnog ponašanja

• Tražiti od djeteta da se uživi u emocionalnu situaciju drugog (sječaš se kako je tebi bilo kad te...)
• Objašnjavati govorom tuđe i vlastite emocije, pružati pomoć govorom.